Autor: Gordan Stošević, glavni urednik i kolumnista websajta Il Drigo del Popolo
Objavljeno 19. novembra/studenog 2021. od Il Grido del Popolo©
Veliko hvala na doprinosu tumačenja mojih dela…
U prilogu teksta koji slijedi, kao mali uvod daje se i razmišljanje glavnog i odgovornog urednika ovog medija, u namjeri da skrene pozornost na samu analizu, kao prikaz knjige Američki postvijetnamski muški identitet Ljubice Vasić, koja je ujedno i njezin autor, postavljajući na taj način svojevrsni dijalektički kontrapunkt vrijedan za razmišljanje. Iz prostog razloga što će neki čitatelji postaviti pitanje, otkud ovakva analiza ovdje na lijevom spektru društvene kritike. Međutim, ovakvom kratkom sažetku autorke ovog znanstvenog djela, koja kako vidimo je u potpunosti predana istraživačkom radu u procesu koncipiranja povijesnog stvaranja jednog identiteta, (identitet koji je po meni od krucijalnog značaja za razumijevanje američkog imperijalizma) itekako se mora dati prostor. Štoviše, putem ovakve studije trebamo posvetiti još veću pažnju na koncept kulturne hegemonije, naročito ona koja dolazi sa zapada. Najpoznatiji koncept kulturne hegemonije svakako je onaj koji je razvio talijanski marksistički filozof Antonio Gramsi o vladajućoj klasi, koja pomoću ideja i normi održava svoju moć. Zapravo, kulturna se hegemonija odnosi na dominaciju ili vladavinu ostvarenu ideološkim i kulturnim sredstvima. Pojam se odnosi na sposobnost jedne skupine ljudi da drže moć nad društvenim institucijama, i tako da snažno utječu na vrijednosti, norme, ideje, svjetonazor i ponašanje ostatka društva. Gramsci je razvio koncept kulturne hegemonije utemeljen na Marxovoj teoriji, da dominantna ideologija društva odražava interese i uvjerenja isključivo vladajuće klase. On tvrdi da je pristanak na vladavinu dominantne skupine postignut širenjem dominantnih ideologija – zbirkom svjetonazora, uvjerenja, pretpostavki i vrijednosti – putem društvenih institucija kao što su obrazovne institucije, mediji, obitelj, religija, politika i na kraju zakon kao najviša norma. I ono što je možda najvažnije notirati kada je u pitanju Gramscijev koncept kulturne hegemonije, je njegovo nastojanje da objasni zašto nije došlo do revolucije radnika koju je Marx predvidio, jer je njegovo uvjerenje bilo da je uništavanje gospodarskog sustava ugrađeno u sam sustav, jer se kapitalizam temelji na iskorištavanju radničke klase. Ipak intelektualna gromada Gramsci je shvatio da postoji više dominantnosti kapitalizma od klasične strukture i njezine eksploatacije proletarijata. S druge strane je ekonomista Marx prepoznao važnu ulogu koju je ideologija igrala u reprodukciji gospodarskog sustava i društvene strukture koja ju je podržavala, ali Gramsci je vjerovao da Marx nije preuzeo punu snagu za snagu ideologije, o kojoj je on pisao prije nego što će ga Mussolinijev fašistički režim osuditi na dugogodišnju kaznu zatvora. Naime, Gramsci nedvojbeno piše o snazi ideologije u učvršćivanju temelje društvene strukture putem obrazovnih i religijskih ustanova. A toga je itekako bilo prisutno u izgradnji američkog društva nakon Drugog svjetskog rata, pogotovo nakon Vijetnamskog, iz kojeg su Sjedinjene Države izašle kao gubitnici.
